Podrijetlo naziva: cédros, gr.
- kedros= staro grčko ime za smolasto stablo
1. Cedrus deodara (Roxb.) G. Don - himalajski (ili indijski) cedar
sin: Cedrus indica Chambray
2. Cedrus libani A. Rich. - libanonski cedar
sin: Cedrus libanensis Juss. ex Mirb.
3. Cedrus libani subsp. atlantica (Endl.) Manetti ex Carrière - atlantski cedar
sin: Cedrus atlantica (Endl.) Manetti ex Carrière
4. Cedrus libani subsp. brevifolia (Hook. f.) Meikle - ciparski cedar
sin: Cedrus brevifolia (Hook. f.) A. Henry - kratkolisni libanonski cedar
Prirodno stanište: dolazi prirodno u planinskim područjima južnog i jugoistočnog Mediterana, te u zapadnim dijelovima Himalaja na visinama od oko 1000 do 3000 metara. U svijetu se uzgaja kao ukrasna biljka.
Kratki opis: jednodomna i zimzelena biljka koja naraste i više od 30 metara u vis i promjera debla od preko 3 metra. Dugog je životnog vijeka. Krošnja široka s povinutim ili uspravnim vrhom. Grane nisu smještene u pršljenovima, a iglice su u čuperku. Kora drveta kod mladih stabala glatka i siva, a kasnije izbrazdana i ljuskava. Cedar cvate u srpnju i kolovozu, a potpuno su razvijeni do početka listopada. Plodovi (češeri) su 5 do 10 cm dugi, jajoliki i stoje uspravno. Vrlo su tvrdi. Sjeme krupno s velikim krilcem. Cedar ima od 8 do 10 kotiledona, a kromosoma 12. Iglice cedra su trobride, ušiljene i mirišljave. Češeri cedra vrlo su smolavi i mirišljavi. Drvo cedra je kvalitetno i tisučljećima se na području mediterana koristi za gradnju brodova i stambenih objekata. Razmnožavanje: cedar se razmnožava sjemenom, a dosta teško reznicama. Reznicama se može razmnožiti zaista vrlo teško, međutim, takvo razmnožavanje ima prednosti, jer biljka je veća u startu kada pusti žile, u odnosu na onu iz sjemena. 
Najbolje se razmnožava mladim reznicama (od biljaka starih 3-10 godina), a pokazalo se da se vrlo dobro razmnožava vrsta cedrus deodara. Najbolje je reznice staviti na užiljavanje početkom proljeća ili krajem zime i to u vanjske uvjete. Takve će biljke biti najotpornije. Iz sjemena biljku nije teško razmnožiti, međutim dosta je teško doći do sjemena jer cedar ne rodi kontinuirano, a 
zabilježeno je da brojne biljke (posebno u kontinentalnom dijelu) imaju vrlo malo ploda – neke i nakon pedesetak godina 
gotovo ništa. Češer je vrlo tvrd i kada se ubere, npr. u prosincu ili siječnju potrebno ga je ostaviti da dozrije na suhom i hladnom mjestu. Najbolje ga je sijati od ožujka do svibnja. Dobro je sjeme namočiti cca 24 sata u mlakoj vodi, zatim ga staviti na oko 1 cm dubine u obični supstrat za lončanice. Zatim je potrebno svaki dan voditi brigu da ima dovoljno vlade (ne previše da istrune) i da se nalazi na toplom (cca 20-25 stupnjeva C. Kada proklija (ako sjemenke nisu odvojene svaka za sebe) treba klijance presaditi i dalje zalijevati, ali je važno da se biljka prvo vrijeme nalazi vani i u hladovini - ne na jakom suncu. Razmnožavanje kultivara bilo koje od navedenih vrsta može se izvesti razmnožavanjem reznicama (što je vrlo teško) i transplantacijom (tj. 
cijepljenjem) na tipičnu vrstu. (Dolje: nekoliko mladih Cedrusa deodare starih dvije godine - razmnoženi reznicama, visina oko 50 cm)
Uzgoj: cedar voli pomalo zaštićen prostor, dakle polusjenu, ali mu odgovara i suho, svijetlo i duboko tlo. U Hrvatskoj se uzgaja najviše u primorju, ali sve češće i u kontinentalnom dijelu, gdje odlično podnosi i tu vrstu klime. Kažimo da cedar sasvim dobro raste na svim podlogama. Otporan je na niske temperature. Ne smeta mu kada se nalazi na jakom suncu i visokim temperaturama, no ako je moguće potrebno je izbjegavati direktno i vrlo jako sunce. I cedar se može uzgajati i u kontejnerima (cvjetnjacima) ali tada će mu se ponešto usporiti rast. Cedar u prostoru raste relativno brzo. Prilikom stavljanja u prostor potrebno je voditi brigu da se smjesti negdje u pozadinu, iza svih biljaka (i da ima oko sebe minimalno 15-ak metara 
kvadratnih prostora), jer će nakon desetak i više godina izrasti u prekrasnu nešto veću formu – što je ovisno o kultivarima. Biljka odlično podnosi orezivanje pa ju je moguće smjestiti bilo 
gdje, ali ju se mora i održavati. Međutim, biljka koja se orezuje neće biti tako lijepa kao ona koja se nije rezala. Tijekom godine biljka ne traži mnogo. Potrebno ju je redovito zalijevati, a povremeno tijekom vegetacije nekoliko puta prihraniti folijarnim gnojivom (preko lista), a površinu zemljišta oko biljke držati uredno, sad da li bila trava, malč ili što drugo – kako bi biljka došla do izražaja. Vrste i kultivari: poznate su četiri vrste ovoga roda, a svaki od njih ima zasebne karakteristike. Svaka vrsta ima i svoje varijetete ili kultivare. Kod nas, ali i u Europi, 
najpopularniji je cedrus deodara (tipična vrsta), zatim cedrus deodara 'Pendula', cedrus libani (tipična vrsta), te cedrus libani 'Atlantica glauca' i 'Pendula' i još neki. Vidi posebne opise vrsta i kultivara.
2. Cedrus brevifolia
3. Cedrus deodara
4. Cedrus libani
Izvor svih fotografija: B. Begović (Hrvatska 2008/2009.)
PRIKAZ PREMA http://www.ubio.org
(Engleski rezime o cedru - Izvor: http://www.conifers.org/pi/ce/index.htm)
"Cedrus
Common names
Cedar. A great many species in the Cupressaceae are also commonly referred to as cedars, so species of Cedrus are sometimes identified as 'true cedars'.
Taxonomic notes
Four closely allied species (Vidakovic 1991). Because they are so similar, some authors (such as Silba (1986)) have designated fewer species, but a splitter's approach is here taken because the four taxa are distinguishable on both morphological and geographic grounds.
Description
"Evergreen, tall, monoecious trees. Crown broad with erect or bent top. Branches not in whorls. Bark on young trees smooth and gray, eventually furrowed and scaly, dark gray. Shoots of two kinds: long terminal shoots bearing solitary and spirally arranged needles, and short shoots with tufts of needles. Buds small, ovate, enveloped with few scales. Leaves persisting for 3-6 years, on short shoots tough, acuminate, 3-sided with 2 marginal resin ducts. Flowers in inflorescences, terminal on the short shoots, appearing during late July and August, fully developed during late September and early October; male flowers in erect catkins, up to 5 cm long, pollen grains golden-yellow, wingless; female flowers in erect, 1-1.5 cm long cone-like inflorescences, reddish, ovate, composed of numerous scales and surrounded by needles at the base. Cones erect, ovate to cylindrical, 5-10 cm long, maturing in the second or third year when they break up; seed scales closely overlapping, broader than long, woody, each with 2 ovules at the base; bract scales invisible. Seed large, irregularly triangular, light brown, resinous, with a large wing. Cotyledons 8-10. Chromosomes n=12" (Vidakovic 1991).
Range
Mountains of the S and SE Mediterranean and the W Himal (Vidakovic 1991).
Big tree
The largest known specimens of both C. libani and C. atlantica are over 350 cm dbh, and there are unsupported reports of C. deodara nearly this large. These three species also vie for the tallest specimen: 45 m for C. deodara, 43 m for C. libani and 40 m for C. atlantica. Given the paucity of data, any of these species may qualify as the largest.
Oldest
There are few data for any of the species, and as is often the case, the oldest ages have the lowest reliability. It seems that C. deodara may attain 900 years. Ages of over 1,000 years have been reported for C. libani, but without supporting data.
Dendrochronology
Some work has been done with both C. atlantica and C. deodara. As of 2007.11, I have found no records of work on the other species.
Ethnobotany
All species are used in construction and cabinetry, and all are widely planted as ornamentals in temperate areas. C. libani probably has the greatest cultural importance, having been used and revered within its range for millennia.
Observations
See the species accounts. All species are widely planted in arboreta and botanical gardens.
Remarks
KEDROS is the old Greek name for a resinous tree (Vidakovic 1991)."
BILJKE MESOŽDERKE (CARNIVOROUS PLANTS)
„Biljke mesožderke ili karnivorne biljke (Carnivorous plants) su biljke opremljene organima za hvatanje i probavu malenih životinja, mesožderne biljke; ukoliko je ulov kukac, što je najčešće, nazivaju se i insektivorne biljke, tj. kukcožderke. Ove biljke ne mogu proizvesti tvari neophodne za život procesom fotosinteze.“
„Karnivorne biljke su vrlo specijalizirane i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu. Svega nekoliko porodica ima karnivorne predstavnike, a to su od poznatijih porodice Sarraceniaceae, Nepenthaceae, Droseraceae i Lentibulariaceae. U flori Hrvatske možemo naći 8 karnivornih biljaka svrstanih u četiri roda:
- Rod: Aldrovanda L. - vodene stupice, Aldrovanda vesiculosa L. - mjehurasta vodena stupica (vodena biljka živi u močvarama)
- Rod Drosera L. - rosike (na tresetištima), Drosera anglica Huds, Drosera intermedia Hayne, Drosera rotundifolia L.
- Rod Pinguicula L. - tustice (močvarna mjesta i tresetišta) , Pinguicula vulgaris L. - tustica kukcolovka)
- Rod Utricularia L. - mješinke (vodene biljke stajaćih voda) , Utricularia minor L. , Utricularia vulgaris L. , Utricularia neglecta L.“ > VIŠE NA HRV. VIDI >>>>> & >>>>>>>
- 1 Aldrovanda
- 2 †Archaeamphora
- 3 Brocchinia
- 4 Byblis
- 5 Catopsis
- 6 Cephalotus
- 7 Darlingtonia
- 8 Dionaea
- 9 Drosera
- 10 †Droserapollis
- 11 †Droserapites
- 12 †Droseridites
- 13 Drosophyllum
- 14 †Fischeripollis
- 15 Genlisea
- 16 Heliamphora
- 17 Ibicella
- 18 Nepenthes
- 19 Paepalanthus
- 20 †Palaeoaldrovanda
- 21 Pinguicula
- 22 Roridula
- 23 Sarracenia
- 24 †Saxonipollis
- 25 Stylidium
- 26 Triphyophyllum
- 27 Utricularia
Na engleskom vidi više - specijalizirane stranice:
• http://www.carnivorousplants.org/
• http://www.sarracenia.com/faq.html
• http://en.wikipedia.org/wiki/Carnivorous_plant
• http://www.bestcarnivorousplants.com/
Nema komentara:
Objavi komentar